Srbijanci i navijači sportaša i sportskih kolektiva iz ove evropske države dugo, dugo će pamtiti nedjelju, 29. januara 2012. godine, kada su osvojili dvije velike titule i bili na domak trećeg, ali su se rukometaši morali zadovoljiti srebrom u duelu sa Danskom.

Ovi uspjesi su dokaz kako se ulaganjem u sport, kontinuiranim radom, dobrim odnosom prema generacijama sportista i angažiranjem vrhunskih stručnjaka i pedagoga može stići do vrha.

Neki su smatrali pred početak ovogodišnjeg Australian Opena da Đoković neće moći odbraniti naslov, da će na njega dosta utjecati veliki broj nastupa u prošloj godini, manjak istih na početku 2012., određeni pad forme u novembru, decembru...

No, Srbijanac ih je na najbolji način demantirao, a to je osvajanje takmičenja u Australiji i to u velikom stilu. Za rivala je imao Španca Rafaela Nadala, borba je trajala skoro šest sati, ali je na kraju Đoković uspio doći do pobjede i najaviti veliki dan za sportsku Srbiju.

Imena igrača koje je, kao prvi nositelj turnira, savladao u Rod Laver areni govore dovoljno za sebe. Rafael Nadal, Andy Murray, David Ferrer, Lleyton Hewitt morali su Novaku pružiti ruku kao boljem.

Naredno finale, nakon onoga u Melbourneu, odigrano je znatno blize od Australije, tačnije u holandskom Eindhovenu.

Megdan za titulu najbolje reprezentacije „starog kontinenta“ u vaterpolu podijelile su komšijske selekcije – Srbija i Crna Gora.

Prije četiri godine susrele su se ove dvije reprezentacija u finalu EP-a u Malagi, tada su Crnogorci bili uspješniji.

Potom su se opet Srbijanci i Crnogorci susreli, a to se desilo prije nekoliko dana, tokom grupne faze takmičenja u Holandiji. I tada je slavila Crna Gora, no, svakoj seriji nekad dođe kraj, pa tako i nizu crnogorskih pobjeda.

Raspoloženi golmani

U nedjelju je bilo „gusto“ u bazenu u Eindhovenu, borba prsa-u-prsa, gol-za-gol i pred kraj je došao trenutak koji je sve odlučio.

Kapiten "Delfina" Vanja Udovičić je postigao gol za 9:8, potom Crnogorci griješe u napadu i drugo slavlje Srbije počinje.

Zlato u Holandiji su osvojili: Soro, Šaponjić, Gocić, Udovičić, Ćuk, Pijetlović, Nikić, Aleksić, Rađen, Filipović, Prlanović, S. Mitrović, B. Mitrović, te selektor Dejan Udovičić.

Na kraju, došlo je veliko finale. Beogradsko. Srbija se borila sa Danskom za naslov prvaka Evrope u rukometu u Beogradskoj areni.

Bilo je veoma neizvjesno, teška utakmica, golmani su bili veoma raspoloženi, no na kraju su slavili gosti iz Danske, a Srbijancima je pripala srebrna medalja.

Tako blizu titule i ne osvojiti je sigurno teško, no sa druge strane, nije mala stvar biti drugi na kontinentu, pa još u rukometu.

Rukometni viceprvaci Evrope su: Marjanac, Vujin, Nikčević, Manojlović, Toskić, Stanić, Ilić, Marković, Prodanović, Stojković, Beljanski, Vučković, Čutura, Stanković, Nenadić pod upravom selektora Veselina Vukovića.

Pobjednički stav

Đoković je počeo trenirati sa četiri godine, imao pobjednički stav koji mu niko nije poljuljao, kako mnogi "stručnjaci" imaju običaj uraditi, već je marljivo radio pod budnim okom kvalitetnih trenera.

Selektor "Delfina" Udovičić odlučio se za tim kojem godine rođenja variraju od 1978. do 1990. godine, dakle mladost i iskustvo, te dugogodišnja uigranost. Sam selektor je osam godina stariji od najstarijeg člana tima, no uspjesi koje je imao na kormilo Partizana dovoljno govore za sebe.

Slična situacija je i među rukometašima, a vjerovatno je težak meč u polufinalu protiv Hrvatske uzeo svoj danak pa i oni nisu stigli do zlata.

Znanje, volja, talenat, strpljenje su ključni za uspjeh, želja za pobjedom također se tu može svrstati, no to se sve lako može pokazati uzaludnim ukoliko nema novca, sluha za sport i, mora se to reći, političke volje za uspjehom u sportu.

Ipak, sportisti jesu najbolji ambasadori svoje države, a Srbija ove nedjelje može biti ponosna na svoje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne prestavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera